London, 7. ožujka 2021.  
Treća je korizmena nedjelja. Božja milost nas poziva na povratak Bogu, jedne drugima i sebi samima. Poziv je to na obraćenje i vjerovanje Evanđelju. Grešni smo. Slabi smo ljudi. Imamo područja života koja su potrebna oslobođenja i ozdravljenja. Samo Isus oslobađa i ozdravlja. U prvom čitanju čuli smo navještaj Deset Božjih zapovijedi. Bog nam je svoje zapovijedi upisao u srce. Darovao nam savjest koja je njegov glas u nama. Božje zapovijedi riječi su života. Izlazak iz Božjih zapovijedi odvodi u smrt. Bog Mojsiju predaje zapovijedi a narod Božji brže bolje izrađuje zlatno tele. Božje zapovijedi vršimo kada primimo snagu odozgor. Samo je jedan Bog. Njegovo ime je sveto. Dao nam je nedjelju za odmor i slavljenje. Roditeljima je povjerio djecu i pozvao ih da im prenesu vjeru. On štiti život od začeća do smrti. Dao nam je dostojanstvo i dao snagu da živimo čistoću. Pozvao nas je da živimo u istini i ne uzimamo ono što nije naše. Traži od nas da pazimo na grešne želje. Kršenje Božjih zapovijedi nas izlaže. Ući nam je u kajanje i tražiti Božju blizinu. Psalmist nas je poučio da je zakon Gospodnji savršen jer on dušu krijepi i oči prosvjetljuje. Sv. Pavao u Poslanici Korinćanima govori o Isusu Raspetome. Na križu ne vidimo samo Raspetog nego Isusa koji  koji vlada s Križa. Iako je hram njegova tijela bio srušen Isus je treći dan uskrsnuo. U Evanđelju susrećemo Isusa koji bičem čisti Očev hram. I mi imamo područja našega života koja su neprijateljevom prevarom i našom slabošću potrebno čišćenja. U poniznosti nam je zamoliti Isusa da zlo istjera iz našega srca. Naše tijelo je hram Duha Svetoga. 
Gospodine Isuse, pomozi nam u korizmenom čišćenju hrama našega postojanja. Amen!
(Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, 3. korizmena, B

London, 31. listopada 2021.  
Trideset i prva je nedjelja kroz godinu. Molimo i za naše vjerne pokojne koji su nas pretekli na putu u vječnost. Uvijek smo iznova pozvani otvoriti se navještaju Isusova uskrsnuća. Smrt nema zadnju riječ. Knjiga Ponovljenog zakona govori o potrebi da se Boga ljubi cijelim svojim postojanjem. Slušanje uključuje napor. Traži pozornost. Isusovo otvoreno srce pere naša srca. Naše ranjeno srce možemo staviti u Isusovo otvoreno srce. Bez milosrđa odnosi ne mogu preživjeti. Moliti nam je za red u našim mislima kako bismo u miru išli kroza svoje dane. Psalmist nas poziva da se uza sva svoja ograničenja oslanjamo na Gospodina. Svoju nemoć možemo predati Bogu kako bi nam on dao svoju snagu. Poslanica Hebrejima govori o Isus velikom svećeniku koji je svet, nedužan i neokaljan i koji se zauzima za nas. Dragocjeni smo u Božjim očima toliko da je Isus za nas prolio svoju krv. Isus u Evanđelju ljubav za Boga povezuje s ljubavlju za bližnje. Molimo se da nas Isus iscijeli srce, rasvijetli um, daruje mudrost i okrijepi nas kada smo potrebni njegove snage. Onaj tko je primio Božju ljubav tom ljubavlju može ljubiti i svoje bližnje. 
Gospodine Isuse, pomozi nam da cijelim svojim postojanjem ljubimo Tebe i one koji si nam darovao. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, 31. nedjelja kroz godinu, B

London, 14. studenoga 2021.  
Trideset i treća je nedjelja kroz godinu. Spominjemo se i sv. Nikole Tavelića. Molimo ga da nas zagovara na putu života i vjere. U duhovnu borbu ulazimo naoružani oružjem Božje riječi. Knjiga proroka Danijela govori o knezu Mihaelu koji dolazi u pomoć Božjem narodu u vremenima tjeskobe. Život je ozbiljan. Život je lijep ali i težak. Živimo u svijetu koji je iščašen, slomljen i poremećen. Na zemlji nismo sami. Imamo na pomoć Božje anđele. Božja riječ je ogledalo u kojem smo se pozvani uvijek iznova ogledavati. Božja riječ oslobađa i ozdravlja. Isus je jači od straha. Isus je pobijedio smrt. Isus pomaže da ne budemo paralizirani strahom nego da strahu u prkos možemo ići naprijed. Kršćanin nije paraliziran. On je na nogama i malo po malo uz Božju pomoć ide naprijed. Psalmist moli s vjerom da ga Bog čuva jer mu se utječe. Naša je sudbina u Božjoj ruci. Svjetlo Isusova uskrsnuća rasvjetljava naš put. Poslanica Hebrejima govori o Isus koji nas oslobađa od grijeha i krivnje. Isus je platio cijenu našeg oslobođenja. Božje milosrđe nam dolazi u pomoć. U Evanđelju Isus govori o ozbiljnim stvarima koje se događaju i u naše dane. Poziv je to na budnost i spremnost. Onaj tko je u Božjem zagrljaju ne boji se ničega. 
Gospodine Isuse, oslobodi nas straha i blagoslovi nas dana, kroza sve dane i svu vječnost. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, 33. nedjelja kroz godinu, B

London, 23. listopada 2022.  Trideseta  je nedjelja kroz godinu. Misna čitanja govore o poniznosti i oholosti. Ponizan je onaj tko je svjestan da ovisi o Bogu. U nekom razdoblju života zaboravimo na to da smo stvoreni. Oholost otvara vrata pakla a poniznost otvara vrata svim milostima u naš život. Isus je lijek oholosti. On je ušao u poslušnost i potpuno predanje. Prvo čitanje govori kako Gospodin gleda na patnje siročadi i udovica. Nitko nije siroče u Božjim očima. Bog je s nama uvijek pa i onda kada trpimo. Isus je ušao u svaku našu patnju. Psalmist poziva na blagoslivljanje Gospodina u svako doba. Svako godišnje doba ima svoju ljepotu. Pavao u zatvoru daje Bogu slavu. Iako ostavljen nije ogorčen. Kršćanin u svome srcu nosi svjetlo. Isus govori o poniznom cariniku koji je molio smilovanje i oholom farizeju koji je prezirao druge. Božja riječ poziva da se čuvamo otrova suda. Naš jezik kojim govorimo loše jedni o drugima treba ozdravljenje. 
Gospodine Isuse, oslobodi nas oholosti, blagoslovi nas poniznošću. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, 30. nedjelja kroz godinu, C

London, 3. prosinca 2023.  
Ušli smo u novu crkvenu godinu. Došašće nas poziva na budnost i pripravlja nas na Božić kako bi se Isus rodio u našem životu. Izaija nas podsjeća kako je Bog naš otac koji nas nikada ne napušta. On nas traži i uvijek iznova nam prilazi s ljubavlju, nježnošću i milosrđem. Psalmist ističe kako je Bog dobri pastir ali i lončar koji nas je oblikovao i pozvao u postojanje. Božja blizina čini da iz primatelja postajemo velikodušni darivatelji. Sv. Pavao zaziva milost i mir koji donose blagoslov u svaki dio našeg postojanja. U Evanđelju Isus poziva na budnost. Poziv je do na dobro došašće koje uključuje pripravu za blagoslovljenu proslavu Božića. Isus u štalicu našeg postojanja donosi mir i radost.
Gospodine Isuse, blagoslovi nas budnošću. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, 1. došašća, B

London, 10. prosinca 2023.  
Došašće nam dolazi u pomoć kako bi se u našem srcu dogodio Božić, Isusovo rođenje u našem postojanju. Prorok Izaija govori kako Bog poziva na tješenje njegova naroda. Bog je onaj koji izvodi iz ropstva i oslobađa od krivnje. Psalmist poziva na slušanje onoga što Gospodin govori jer je Gospodin onaj koji obećava mir narodu svome. Buka u nama i oko nas zapreka je slušanju. Došašće je poziv na slušanje i osluškivanje. Jedino i samo Bog ispunja srce blagoslovom. Sv. Petar poziva na strpljenje jer je i Bog strpljiv s nama kako bismo se obratili i živjeli u miru. Evanđelje govori o Ivanu koji poziva na obraćenje. Poziv je to upućen i nama.  Mudro je za vremena na zemlji ući u Božju blizinu. Poniznošću pripravljamo svoje srce za jaslice u koje ulazi novorođeni Isus.  
Gospodine Isuse, blagoslovi nas obraćenjem, povratkom Tebi. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, 2. došašća, B

London, 3. kolovoza 2025.
Nedjelja je Božja ispružena ruka nad naš života. Božja blizina pustinju našeg postojanja pretvara u blagoslovljenu plodnu zemlju koja donosi obilnu rodnost. Knjiga propovjednikova ističe kako je bez Boga sve ispraznost. Bog daje sve što imamo. Bez Boga sve je ništa. Povratak Bogu vraća okus u naš život i naše postojanje. Psalmist moli Gospodina da nas nauči dane naše brojiti kako bismo stekli mudro srce. Mudrost je Božji dar. Mudrost dolazi odozgor. Pozvani smo moliti Gospodina kako bi nam uspjelo djela naših ruku. Trud nije dovoljan. Božji blagoslov donosi uspjeh koji ostaje. Bog je jedina mjera našega uspjeha. Sv. Pavao nas podsjeća da živimo kao oni koji su suuskrsli s Kristom. Svjetlo i snaga Isusova uskrsnuća rasvjetljava naše postojanje. Isus nas u Evanđelju poziva na bogaćenje u Bogu. Život nije u posjedovanju. Život je u Bogu. Bogu nam se klanjati i njemu jedinom služiti. 
Gospodine Isuse, obogati nas sobom. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)


Fra Ljubomir Šimunović, 18. kroz godinu, C

London, 24. kolovoza 2025.
Nedjelja je milosna prigoda za ulazak u Božju blizinu. Prorok Izaija kaže kako je Gospodin onaj koji poznaje ne samo djela nego i nakane srdaca. Slavljenje Gospodina poziv je na čišćenje posuda našega srca kako bismo bili otvoreni za Božju blizinu. Oprati nam se u Božjoj ljubavi, nježnosti i milosrđu. Bog iz naroda za narod šalje narodu svećenike po svome srcu. Psalmist poziva sve narode na slavljenje Boga zbog njegove silne ljubavi. Bog nas voli uvijek pa i onda kada nas boli i kada smo u dubokom trpljenju. Poslanica Hebrejima govori kako nas Bog oblikuje patnjom kroz koju prolazimo. Zahvalan pogled unatrag otkriva puninu Božje blizine u našem postojanju. Bog nas je nosio i nosi kroz naše dane. Poziv je to na uspravljanje i nove početke. Božja milost nas uspravlja u našim trpljenjima. Isus u Evanđelju poziva na uski put koji vodi Bogu. Povratak Bogu najmudriji je odabir koji je pred nama. Samo poniznost srca prepoznaje kako nas Gospodin milosno pohađa u sredini našeg postojanja. Grešnici smo na putu obraćenja. Bog nas ljubi i s ljubavlju ide s nama kroz naše dane.
Gospodine Isuse, blagoslovi nas svojom blizinom. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)


Fra Ljubomir Šimunović, 21. kroz godinu, C

London, 31. kolovoza 2025.
Nedjeljna nas poziva na poniznost. Podsjeća nas na istinu da ovisimo o Bogu i njegovoj blizini. Sv. Padre Pio podsjeća da je istina spoznati što jesmo i što možemo bez Boga a to znači - ništa. Nasuprot poniznosti stoji oholost, bahatost i opijenost sobom samima. Knjiga Sirahova poziva na poniznost kao put mudrosti. Poniznost pokazujemo u odnosu prema Bogu, drugima i sebi samima. Psalmist poziva na slavljenje Gospodina koji se brine za one koji se brine za one koji su u trpljenjima. Bog se sam ali i preko nas brine o onima koji su u potrebi. Kroz služenje postajemo Božja ispružena ruka. Poslanica Hebrejima nas podsjeća da nismo sami na putu života. S nama je nebo koje se zauzima za nas u našim izazovima i poteškoćama. Uvijek je dobro podsjeti se kako nam je domovina nam na nebesima. Nebeska vojska se bori i zauzima za nas. U Evanđelju Isus podsjeća da samouzvišenje uvodi u poniženje a samoponiženje u uzvišenje. Bog naša poniženja kroz poniznost pretvara u blagoslov našega života. Ovisimo jedino i samo o Bogu koji san ljubi.
Gospodine Isuse, blagoslovi nas poniznošću. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, 22. kroz godinu, C

London, 7. rujna 2025.
Sv. Karlo Acutis nazvao je misu autocestom do neba. Rođen u Londonu, preminuo je u 15 godini života od leukemije. Sv. Karlo primjer je za nasljedovanje i moćni zagovornik mladih na putu vjere i života. Svjetlo Isusova uskrsnuća osvjetljava naš život i cijelo naše postojanje. Tako naš križ postaje slavi i svijetli križ. Božja riječ nam svojim svjetlom dolazi u pomoć. Knjiga mudrosti nas podsjeća kako je Bog izvor mudrosti. Mudrost odozgor blagoslivlja naše djelovanje. Poziv je to na padanje na koljena srca kako bi nas Bog blagoslovio svojom mudrošću. Psalmist moli za mudro srce kako bi naučili brojati svoje dane. Poziv je to da vidimo Božju prisutnost u našim danima. U Poslanici Filemonu Pavao se zauzima za svoga poslužitelja Onezima i zauzima za njegovo oslobođenje. Poziv je to i nama na zauzimanje za one koji su u potrebi. U Evanđelju nas Isus podsjeća da je Bog u središtu našega postojanja. Bog nas posuđuje jedne drugima. Odnos s Bogom rasvjetljava sve naše odnose. Isus poziva na nošenje križa. Po križu ulazimo u Isusovo ali i naše osobno uskrsnuće.
Gospodine Isuse, blagoslovi nas na našem križu. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)


Fra Ljubomir Šimunović, 23. kroz godinu, C

London, 14. rujna 2025.
Slavimo Uzvišenje Svetoga Križa. Križ je znak Isusove pobjedu kroz križ, muku, smrt i uskrsnuće. Knjiga Brojeva govori kako pogled na mjedenu zmiju ozdravlja od ugriza malih zmija koji su uslijedili nakon mrmljanja naroda na putu u obećanu zemlju. Mrmljanje, ogorčenosti nezadovoljstvo kušnje su kojima smo i mi izloženi. Bog je podignuo svoga Sina Isusa Krista na Križ. Pogled na križ ozdravlja nas od ugriza zla. Drvo križa izvor je ozdravljenja. Isus je protuotrov za ugriz zla. Pogled na Isusa koji nas ljubi i koji je za nas išao na križ nas ozdravlja. Psalmist poziva na slušanje i upotrebu jezika za dobro. Mi koji smo iskusili Božje milosrđe pozvani smo i riječima biti milosrdni jedni drugima. Sv. Pavao ističe kako je Isusa koji se na križu oplijenio i ponizio Bog uzvisio po uskrsnuću. Isus je Gospodin i Gospodar. Pobjednik nad zlom i smrću. U Evanđelju Isus kaže da Bog nije poslao Sina da sudi svijet nego da se svijet po njemu spasi. Otrov suda zaustavlja obraćenje i put Bogu. Božja milosrdna ljubav uvodi nas u otajstvo slavnog križa koje nam dolazi u pomoć na putu kroz naše dane. 
Gospodine Isuse, Ti koji si kroz poniženje ušao u uzvišenje, nauči nas mudrosti križa. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)


Fra Ljubomir Šimunović, Uzvišenje Sv. Križa, C

London, 21. rujna 2025.
Bog nam dolazi u pomoć ljekovitim svjetlom svoje riječi koje obasjava naše postojanje. Prorok Amos kaže da Božje oko bdije nad onima koji su nemoćni i u nevolji. Bog ne prihvaća nepravdu a nagrađuje milosrdnu brigu i pomoć onima koji su u nevolji i trpljenju. Iako živimo u svijetu punom nepravdi Božja je u svemu zadnja. Bog je gospodar povijesti i naših osobnih sudbina. On sve okreće na dobro. Dobro učinjeno drugome postaje blagoslov za nas i za sve oko nas. Psalmist poziva na slavljenje Gospodina koji se prigiba ubogima i iz gliba vadi siromahe. Bog se prigiba nama kada smo u trpljenju. Sv. Pavao poziv na molitvu za one koji su na vlasti kako bismo sprovodili miran i spokojan život. Uz molitvu pozvani smo i djelovati kako bismo živjeli u svijetu u kojem po nama svijetli Božja prisutnost u svemu. U Evanđelju Isus donosi primjer nepravednog upravitelja koji pokazuje snalažljivost i spretnost u praštanju dugova. Nepraštanje uvodi u gorčinu i mrak. Praštanje je zahtjevno ali  je uvijek oslobađajuće i nadasve ljekovito. Isus podsjeća da smo pozvani ne služiti nego se služiti povjerenim nam sredstvima. Bogatiti nam se u Bogu koji se milosrdno i vjerno brine o nama.
Gospodine Isuse, nauči nas da po zemaljskom dođemo do nebeskog! (Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, 25. kroz godinu, C

London, 12. listopada 2025.
Nedjelja nas poziva na zahvalnost. Izvješće o ozdravljenju Elizeja od gube – kroz čin pranja u rijeci – i nas poziva na čišćenje od gube sebičnosti i samodostatnosti. Ponizna poslušnost vodi do očišćenja; tako se Naman očistio i postao zahvalan. To je i naš put. Psalam nas poziva da pjevamo novu pjesmu Gospodinu, koji čini čudesa pred svim narodima. Naš je život blagoslovljen Božjim pobjedama. Zahvalno srce prepoznaje te pobjede u vlastitome postojanju. Božja pobjeda ne očituje se u lakim putovima, nego u činjenici da Bog ide s nama putem naših dana. Blagoslovljeni su oni koji na putu života pjevaju Bogu pjesmu zahvalnicu, svjesni svega što im je darovano.
Sveti Pavao nas podsjeća da je Isusovo uskrsnuće središte ljudske i naše osobne povijesti. Ono rasvjetljuje naše postojanje i podsjeća nas da je naša domovina na nebesima. Evanđelje donosi prizor desetorice gubavaca koji su ozdravili, ali se samo jedan vratio zahvaliti Isusu. I mi, koji smo doživjeli čudo ozdravljenja od gube sebičnosti, pozvani smo da u zahvalnosti slavimo Boga. Zahvalno srce je ispunjeno. Zahvalnost otvara vrata Božjem blagoslovu u naš život.
Gospodine Isuse, blagoslovi nas zahvalnošću. Amen.


Fra Ljubomir Šimunović, 28. kroz godinu, C

London, 19. listopada 2025.
Nedjelja nas poziva na molitvu. Molitva je neodvojiva od vjere — ona je čin vjere. Molitvom ulazimo u odnos sa živim Bogom, odnos koji nas ispunja i mijenja.
Dok je Mojsije držao ruke u molitvi, izabrani narod je pobjeđivao. Pobjede pripadaju Gospodinu. On je taj koji pobjeđuje u ratu. Bitke nisu ljudske — one su Božje. Bogu pripadaju naše pobjede. U duhovnom ratu pobjeđujemo samo ako u molitvi dižemo ruke k Bogu.
Zajedništvo je čudo Duha Svetoga. Psalmist nas poziva da uzdignemo oči i očekujemo pomoć od Gospodina. Životni izazovi i svakodnevna trpljenja poziv su na podizanje pogleda prema Gospodinu, koji nam dolazi u pomoć. Pozvani smo blagoslivljati kako bismo baštinili blagoslov.
Sveti Pavao podsjeća Timoteja da je Sveto pismo bogoduhno i korisno. Božja riječ nam dolazi u pomoć; u njezinu je središtu Isus, koji je uskrsnuo i pobijedio smrt. Božja riječ daje odgovor na svako pitanje našega života. Ona je lijek za svaku našu bol i poteškoću.
Isus u Evanđelju hvali udovicu koja ustrajno moli i na kraju dobiva zaštitu. To je i nama poziv na molitvu koja ne posustaje pred izazovima i čuva blago vjere na putu života.
Gospodine Isuse, blagoslovi nas molitvenom ustrajnošću. Amen. (Fra Ljubomir Šimunović)



Fra Ljubomir Šimunović, 29. kroz godinu, C

London, 26. listopada 2025.
Nedjelja nas poziva na poniznost. Biti ponizan znači ući u istinu. Istina je da je sve što imamo Božji dar i da živimo od Božje ljubavi. Knjiga Sirahova kaže da molitva poniznoga prodire kroz oblake. Bog nas susreće na najnižim točkama našega života. Možemo se pokušati sami spasiti ili pustiti Boga da uđe u naše podzemlje. Ponizan je onaj koji u poteškoćama čeka Božju ruku. Ponizan je onaj tko i u najdubljem mraku vidi Božje svjetlo. Ponizan je onaj tko se Bogu predaje u situaciji u kojoj se nalazi. Psalmist poziva na blagoslivljanje Boga u svako doba. Onaj tko je ponizan ima otvoreno srce za radost koja dolazi odozgor. Pustinjski oci kažu da se Duh Sveti nastanjuje u onima koji ne zaboravljaju da su prah. Skršeno srce je slomljeno ali i otvoreno za lijek Božje blizine. Srce u trpljenju je potrebno obraćenja i povratka Bogu. Sv. Pavao u trpljenju zatvora u miru sa zahvalnošću gleda na svoj put. Spreman je do kraja se predati Bogu. Iako je bio ostavljen i napušten svjedoči kako je Gospodin bio uz njega. Isus u evanđelju govori o dvojici molitelja farizeju i cariniku. Carinik zbog poniznosti odlazi opravdan a farizej zbog otrova suda ostaje neuslišan. I nama se čuvati otrova suda koji zaustavlja naš put Bogu.
Gospodine Isuse, blagoslovi nas poniznošću. Amen. (Fra Ljubomir Šimunović)


Fra Ljubomir Šimunović, 30. kroz godinu, C


London, 2. studenoga 2025.
Slavimo Spomen svih vjernika pokojnika. Molimo za duše naših milih koji su nas pretekli na putu u nebo. Svjetlo Isusova uskrsnuća rasvjetljava grobove naših dragih pokojnika. U dnu trpljenja Job zna da njegov Izbavitelj živi. On vjeruje da je Božja zadnja. Bog pobjeđuje uvijek i u svemu. Bog sve okreće na dobro.
Psalmist ispovijeda kako je Gospodin svjetlost i spasenje. Njegova blizina oslobađa od straha. Božja zaštita najbolji je štit od navala zla. Gospodin je jedino sigurno i trajno utočište. Onaj tko je naslonio život na Boga zla se ne boji.
Sveti Pavao govori o ljubavi Božjoj koja je razlivena u našim srcima. Isus nam je ljubav pokazao na križu, ali i u uskrsnuću koje nam dolazi u pomoć kad se suočavamo sa svojom smrću i smrću svojih bližnjih.
Isus u Evanđelju kaže kako nas je došao spasiti i da je Očeva volja naše uskrsnuće u posljednji dan. Poziv je to na obnovu vjere u Isusovo i naše uskrsnuće. Isusovo uskrsnuće glavni je događaj ljudske i naše osobne povijesti. Osvijetljeni svjetlom uskrsnuća, živimo u slobodi djece Božje.
Gospodine Isuse, neka svjetlo Tvoga uskrsnuća pomiluje sve naše drage pokojne. Amen.
(Fra Ljubomir Šimunović)



Fra Ljubomir Šimunović, Spomen svih vjernika pokojnika, C


London, 16. studenoga 2025.
Nedjelja nas iznova podsjeća da smo hram Božje prisutnosti u ovome svijetu. Prorok Malahija navješćuje da će oholi završiti u peći užarenoj, dok će poniznima osvanuti Sunce pravde sa zrakama zdravlja. To je poziv da iziđemo iz otrova oholosti i zakoračimo u ljekovitost poniznosti. Svake nam nedjelje u pomoć dolazi sunce Kristova uskrsnuća koje u svojim zrakama nosi zdravlje i obnovu. Psalmist pak poziva svu prirodu – mora, rijeke, šume, sve stvoreno – i samoga čovjeka, krunu stvaranja, da slave Gospodina. I priroda govori o Bogu, o njegovoj ljepoti, mudrosti i trajnosti. Sveti Pavao nadodaje da Boga slavimo ne samo molitvom, nego i radom, vjernošću svakodnevnim dužnostima. Božja blizina unosi mir u naše postojanje i daje da sve činimo u Njegovoj snazi. U Evanđelju nas Isus poziva na postojanost u nevoljama posljednjih vremena. Pozvani smo nasljedovati Abrahamov put vjere – put koji ne isključuje strah i drhtanje, ali rađa živom vjerom koja u Bogu nalazi ispunjenje.
Gospodine Isuse, blagoslovi nas darom postojanosti. Amen. (Fra Ljubomir Šimunović)


Fra Ljubomir Šimunović, 33. nedjelja kroz godinu, C

London, 30. studenoga 2025.
Došašće nas poziva na budnost i na pripravljanje srca da postane štalica u kojoj se rađa Isus. Prva svijeća došašća svijeća je nade. Nada se budi onda kada prestanemo pretjerano računati na sebe i druge, a svoje pouzdanje počnemo stavljati u Gospodina.
Prorok Izaija nas poziva da se uspemo na Goru Gospodnju. Nedjeljno misno slavlje jest predokus tog uspona – trenutak koji u naše postojanje unosi mir i radost Božje blizine. Božja blizina mačeve prekiva u srpove; ona donosi mir u nama i oko nas.
Psalmist nas poziva na radostan odlazak u Dom Gospodnji i na molitvu za mir u srcu i oko sebe. Psalmi su doista predivni – Božja riječ koja i danas osvježava naš život.
Sveti Pavao potiče nas da odložimo djela tame i zaodjenemo se svjetlom Božje blizine. Pozvani smo obući „oružje svjetlosti“, obući samoga Isusa Krista koji nas ljubi i koji je uskrsnuo. Oslobođeni svađe i ljubomore, možemo jedni s drugima živjeti u miru.
U Evanđelju nas Isus poziva na budnost koja pripravlja naše srce za njegov dolazak. Dani na zemlji imaju svoj početak i kraj; naša je istinska domovina na nebesima. U srcu nam je potrebno napraviti „zornicu“ da bismo ostali budni i pripravni za Gospodinov dolazak.
Gospodine Isuse, blagoslovi nas budnošću. Amen. (fra Ljubomir Šimunović)



Fra Ljubomir Šimunović – 1. nedjelja došašća, A

London, 14. prosinca 2025.
Treća nedjelja došašća nedjelja je koja nas poziva na radost. Radost koja dolazi odozgor. Veselje je izvanjsko, prolazno. Radost je unutarnja, tiha i postojana. Ona izvire iz odnosa sa živim Bogom. Prorok Izaija poziva pustinju i sasušenu zemlju na radost novoga života. U pustinjama vlastitoga života i mi smo pozvani otvoriti se Gospodinu koji donosi radost plodnosti i rodnosti u naše postojanje. Psalmist naviješta Gospodina koji izbavlja, oslobađa i providonosno se brine za nas. Nesavršenost našega trenutnog stanja nije prepreka Božjem djelovanju. Bog djeluje i kroz naše neuspjehe. Sveti Jakov poziva na strpljenje i na odricanje od mrmljanja. Strpljenje uključuje trpljenje, ali vodi u blagoslov. Oslobođeni mrmljanja, ulazimo u zahvalnost koja blagoslivlja naše postojanje. U Evanđelju susrećemo svetoga Ivana Krstitelja koji u svojim sumnjama ne gubi vjeru u Isusa. Isus potvrđuje svoje mesijansko poslanje djelima. Njegova snaga oslobođenja i ozdravljenja dolazi u pomoć i nama. Priznanje naše bolesti vodi ozdravljenju. Priznanje naše nemoći otvara prostor moći koja dolazi odozgor.
Gospodine Isuse, blagoslovi nas radošću. Amen. (Fra Ljubomir Šimunović)


Fra Ljubomir Šimunović – 3. nedjelja došašća, A

London, 21. prosinca 2025.
Četvrta nedjelja došašća nedjelja je ljubavi. Ljubavi u dimenziji križa. Ljubavi kojom nas Bog ljubi. Ljubavi kojom Josip ljubi Mariju, Marija Josipa, a oboje Isusa. Ljubavi kojom Isus ljubi svakoga od nas. Prorok Izaija stoljećima unaprijed naviješta Isusovo rođenje. To je poziv i nama na pripravu srca za dolazak Emanuela – Boga s nama. Psalmist nas podsjeća da je Gospodinova zemlja i sve na njoj. Poziv je to na otvaranje vrata srca kako bi se Novorođeni nastanio u nama. Štala se može pretvoriti u štalicu prikladnu za Isusovo rođenje u našem životu. Uvijek možemo učiniti ono malo što je potrebno kako bi Isus došao u naše postojanje. Sveti Pavao podsjeća na milost i mir koji nam dolaze od Gospodina Isusa Krista. Pomilovani Božjom blizinom, pozvani smo milosrđem obogaćivati živote jedni drugih. Milost i mir otvaraju nas za ljubav koja dolazi odozgor. Evanđelje govori o Josipu koji, nakon anđelova ohrabrenja, do kraja prihvaća Mariju i Isusa. Ljubav uključuje slušanje i otvorenost. Ljubav je put na kojem nismo sami. Nebo nam je otvoreno. Anđeli nas prate. Gospodin nas blagoslivlja. Ljubav uključuje žrtvu. Ona je Božji dar.
Gospodine Isuse, blagoslovi nas svojom ljubavlju. Amen. (Fra Ljubomir Šimunović)


Fra Ljubomir Šimunović – 4. nedjelja došašća, A

London, 24. prosinca 2025.
Slavimo Božić. Isusovo rođenje traži otvorenost našega srca. Isus se rađa ondje gdje je srce otvoreno. Ljudska povijest, ali i godina našega rođenja, vezane su uz rođenje Isusovo. Noć njegova rođenja dolazi pozlatiti pukotine našega postojanja. Isus se ne rađa u građevini. Isus se rađa u otvorenu srcu. Prorok Izaija govori narodu koji iz tmine prelazi u svjetlo. Psalmist poziva na zajedničko slavljenje Gospodina. Bog je ušao u odnos s nama. Sveti Pavao govori o pojavku milosti Božje, spasiteljice svih ljudi. Božić je navještaj Božje ljubavi upućene svakome od nas. U Božjim očima uvijek ostajemo ljubljena djeca. Bez obzira na naše brige i strahove, Bog se brine o nama i za nas. Isus je po rođenju položen u jasle. Pastiri su čuli anđeosku pjesmu i, oslobođeni straha, otvorili se susretu s Novorođenim. Otvoreni anđeoskom navještaju, pozvani smo biti mirotvorci na putu života.
Gospodine Isuse, blagoslovi nas svojim mirom. Amen. (Fra Ljubomir Šimunović)


Fra Ljubomir Šimunović – Polnoćka, A

London, 1. siječnja 2017. 
Danas slavimo Svetu Bogorodicu Mariju. Ulazak u Novu godinu prigoda je da poput pastira iz današnjega Evanđelja damo Bogu slavu, za sve što smo čuli i vidjeli protekle godine u našem životu. Često smo u napasti pomisliti kako u našem životu nije ništa dobro. I tako je lako izgubiti mir. Onaj tko ima duha Božjega zna da je sve dobro. 365 dana je iza nas. U svakome danu Bog je držao ruku nad našim životima. Koliko je bilo situacija u kojima je Bog držao ruku nad nama protekle godine. Bogu možemo samo reći: Hvala! Pozvani smo Bogu predati svoje rane, poteškoće, terete, sve ono što je previše za nas, s čime ne moramo ulaziti u Novu godinu. Kako bi ušli u Božji blagoslov na početku Nove godine molimo da nas Bog oslobodi svakog prokletstva kojem smo svjesno ili nesvjesno mogli biti izloženi. Pozvani smo ući Božji blagoslov, Božji zagrljaj, Božji mir, u Božju blizinu… U prvom čitanju vidimo kako se blagoslivlja: Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva. Neka te Gospodin licem svojim obasja. Milostiv neka ti bude. Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese. Najviše što možemo činiti jedni drugima jest blagoslivljati i to ne jednom nego svaki dan. Najviše što možemo učiniti na početku Nove godine jest odreći se zla, grijeha, prokletstva, a prepustiti i predati se Gospodinu. To znači iz smrti prijeći u život, iz bolesti u zdravlje, iz nesreće u sreću, iz nemira u mir… U drugom čitanju sv. Pavao kaže da je Bog naš otac, naš tatica. Naš Bog nije visoko niti daleko. On je s nama. U jaslicama vidimo dokaz da je Bog s nama. Novorođeni Isus Krist je bio položen na drvo. Iz jaslica proviruje križ. Božić je i navještaj Isusove Muke, Smrti i Uskrsnuća. To je most kojim možemo iz prokletstva prijeći u blagoslov. Bog je naš otac, pa i onda kada nosimo kojekakve traume. Bog je veći od nas i od naših roditelja. Božje srce je veliko. U njemu možemo pronaći ono što u životu nismo dobili. Nikada nije kasno. U Evanđelju vidimo pastire otvorena srca. Oni su pohitjeli, žurno i bez oklijevanja krenuli u Betlehem pokloniti se Novorođenom. Nisu došli praznih ruku. Bili su jednostavni i otvorena srca. Moliti nam je za jednostavnost i otvorenost srca, kako bi bili kadre pokrenuti se i krenuti u susret jedni drugima. Pozvani smo s Marijom pohranjivati u svome srcu ono što je dobro, lijepo, ono što nam je Bog dao. Onda neće biti mjesta za gorčinu, ljutnju, srdžbu, zlovolju… Ime Isus znači Bog spašava. Na početku Nove godine dok slavimo Bogorodicu Mariju molit ćemo da u Imenu Isusovu nađemo izvor zdravlja, zaštite, snage, milosrđa, mudrosti, mira, radosti…
(Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, Bogorodica, A

London, 8. siječnja 2017. 
Na kraju smo Božićnog vremena. Vrijeme je to puno Božje blizine. Vrijeme u kojem možemo dotaknuti Živoga Boga, koji je za nas postao malen, ranjiv, dostupan da bi ušao u naš život i u našu povijest. Onaj tko čita Božju Riječ neće zalutati. Božja će mu Riječ osvijetliti život. Božja Riječ ima odgovor na svako naše pitanje. Božja Riječ je kadra ozdraviti svako područje našega života. Onaj tko je u savezu sa Živim Bogom na kraju pobjeđuje. Danas smo u prvom čitanju čuli riječi: Ustani, dolazi svjetlost tvoja… Iako su mnoge zemlje zaleđene, ako otvoriš svoje srce vidjet ćeš da dolazi svjetlost. Oko tebe može biti led ledeni, a tvoje srce može biti užareno, ako pustiš da te obuzme sila Duha Svetoga, ne samo da tebi bude toplo, nego da se i drugi mogu ogrijati u tvojoj blizini. Mjera naše ljubavi trpljenje je koje smo spremni darovati. Ljubiš onoliko koliko se daješ. Kada je Bog u našem srcu ono igra i širi se. Bog daje obilje. Dao je svoga Sina za nas. Na početku Nove godine počni zahvaljivati Gospodina. Slavi Gospodina. Imaš na čemu zahvaljivati. Daleko od nas svaka zlovolja ili gorčina. U drugom čitanju nas sv. Pavao ohrabruje na otvorenost drugima. Živjeti s drugima i drugačijima je moguće kada počneš sa sobom živjeti u miru. U Evanđelju smo slušali o tri mudraca koji su se došli pokloniti Isusu, a prije toga su išli kod Heroda, tadašnjeg kralja. Herod je bio slatkorječiv. Rekao je kako se namjerava doći pokloniti djetetu.. Poslao vojsku i dao pogubiti djecu mlađu od tri godine. Herod je bio slatkorječiv, a srce mu je bilo puno otrova. Moliti nam je da Bog očisti naš jezik u ovoj godini, od otrova, od svega što je nepravedno, suvišno, nepravedno, gorko, što nije Božje, da znamo jezik upotrebljavati za blagoslivljanje, dobro, milosrđe, praštanje. Tri mudraca su pronašli štalicu i dijete i poklonili mu se. Svaki Božji dan imaš prigodu susresti se s Novorođenim Isusom kroz male stvari. Za tu mudrost nam je moliti. Mudraci su prinijeli svoje darove Novorođenome. Možda nemamo zlata, tamjana i smirne, ali imamo svoje rane, poteškoće, strahove, život, svoju povijest… Pozvani smo staviti ih pred Novorođenog, kako bi bili blagoslovljeni, kao što su i mudraci bili blagoslovljeni. Bog ih je blagoslovio i pratio, kao što i tebe Bog blagoslivlja i prati. Ako Boga pustiš za kormilo svoga života, nećeš biti rep nego glava. Rep može samo malo mrdati i kukati, a nije na lijepu mjestu... Glava ima dostojanstvo. Bog želi da budeš glava jer te je stvorio na svoju sliku i priliku…
(Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, Bogojavljenje, A

Fra Ljubomir Šimunović, Krist Kralj, A
London, 26. studenoga 2017. 
Crkva danas slavi svetkovinu Gospodina našega Isusa Krista kralja svega stvorenja.  34. je ili posljednja nedjelja kroz godinu.  Svako slavlje svete mise, osobito  nedjeljno slavlje svete mise milosna je prigoda da ih smrti prijeđemo u život, iz žalosti u radost, iz slabosti u snagu,  iz bolesti u zdravlje, iz nemoći u moć koju daje Bog... Bog je s nama i On nas prati na putu našega života. O tome danas govori prvo čitanje. Vrlo slikovito. „Ovo govori Gospodin Bog.  Evo me.  Sam ću potražiti ovce svoje. I sam ću ih pasti. Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađu uza stado raspršeno i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupiti ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka.“ Bog ide ispred nas. Kaže: Sam ću pasti ovce svoje, i sam ću im  dati počinka. Tko ti može dati počinka? Uz sve poštovanje prema njima, ni tvoja žena ni tvoj muž, ni tvoje dijete, ni tvoji roditelji, ni tvoj nadređeni ni tvoj podređeni, kraljica ni predsjednik države, nitko ti ne može dati počinka. Počinak ti daje živi Bog. Samo se u Bogu možeš odmoriti. Samo Bog može ispuniti tvoje srce.  „Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu, i okrijepiti nemoćnu,  bdjeti nad pretilom i jakom, past ću ih pravedno...“ Tko to od nas nije ponekad izgubljen. Tko to od nas ponekad ne zaluta. Tko to od nas ponekad nije ranjen. Tko to od nas ponekad nije nemoćan.  Tko to od nas ponekad ne luduje kada mu je dobro u životu. Ali i tada Bog drži ruku nad nama. I kada smo slabi i kada smo jaki. Božja riječ nas poziva da Bogu zahvalimo, da mu da kažemo: Hvala ti Bože.  Hvala ti što držiš ruku nad mojim životom, nad životom moje obitelji, nad mojim narodom, nad ovom zemljom, nad  kuglom zemaljskom... Božja ruka bdije nad nama. Zato smo pozvali Bogu zahvaliti na tome.  Nakon toga smo slušali drugo čitanje u kojem kaže sveti Pavao kako je po čovjeku došla smrt po Adamu i Evi, ali po čovjeku Isusu Kristu je došla je pobjeda nad smrću: uskrsnuće! Nedjeljom smo u crkvi jer je Isus Krist  u nedjeljno jutro uskrsnuo. Pobijedio smrt. I smrt nema vlast nad nama.  Potrebno je otvoriti se navještaju  Isusova uskrsnuća.  Isus Krist je Kyrios, Isus Krist je Gospodin. Isus Krist je Kralj, jedini Kralj. Na kraju smo slušali evanđelje koje nas upozorava da se probudimo i da se sjetimo toga da ćemo jednog dana davati račun za svoj život. I blago nama, blago nama ako u našem životu ipak ima više dobra nego onoga što nije dobro. Čuli smo što je mjera dobra i što je mjera onoga što nije dobro. Kaže Isus: „Dođite  blagoslovljeni oca mojega. Primite u baštinu kraljevstvu pripravljeno za vas od postanka svijeta.  Ogladnjeh i dadoste mi jesti. Ožednjeh i napojiste me. Stranac bijah i primiste me. Gol i zaodjenuste me. Oboljeh i pohodiste me. U tamnici bijah i dođoste k meni.“  Znamo da nekada ljudi zaborave ako smo im nešto dobro učinili,  ali ništa zato...  Dobro koje činiš izokrenut će se.  Ponekad će ti se  dobro kao žeravica vratiti natrag na glavu.  Majka Terezija kaže: Nema veze,  svejedno čini dobro… Ako činiš dobro, ono će donijeti ploda. Neka ljudi zaborave dobro koje si činio, Bog ne samo da to neće zaboraviti, nego će to biti najvažnije što ćeš u svome životu učini. Evanđelje nam kaže da ono što činimo jedni drugima, u prvom redu svojim bližnjima, mjera je naše vječnosti, karta, ulaznica za nebo. Moliti  ćemo se da nam Bog pomogne, svakome od nas, ovo vrijeme koje je ispred nas  iskoristimo za činjenje dobra.  U tome neka Bog i meni i vama pomogne. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, Krist Kralj, A

London, 10. prosinca 2017. 
Druga je Nedjelja Došašća! Prva svijeća adventskog vijenca simbolizira nadu. Došašće je vrijeme nade. Druga svijeća adventskog vijenca govori o miru. Naš mir je Isus Krist. Idemo prema Božiću. Otvaramo se rođenju Djeteta koje nam donosi mir. Misna nam čitanja govore kako možemo doći do mira. U Prvom čitanje iz Knjige proroka Izaije, čujemo poziv: Tješite moj narod… Bog daje lijek. Počni tješiti svoje bližnje. Budi suosjećajan, budi milosrdan, opravdaj, pokrij nečiju golotinju, lako je ogoliti bilo koga. Lako je poniziti bilo koga. Lako povrijediti bilo koga. Učini suprotno. Onda kaže dalje: Pripraviti put Gospodnji, svaka dolina neka se povisi, svaka gore brežuljak neka se spusti, što je krivudavo neka se izravna, što je hrapavo neka se izgladi. Kao da nam Božja riječ kaže: Pogledaj svoj život, ako u njemu ima nekakvih brda, i ako s visoka gledaš na svoje bližnje, spusti se. Ako ima provalija, zatvor ih te provalije, i onda će Bog doći,  onda će se Isus Krist roditi. I onda će nam Božić biti i čestit i blagoslovljeni i sretan i onda će se Isus Krist roditi  ne samo u kalendaru, nego u našem srcu, u našem životu, u našoj povijesti. Onda smo slušali drugo čitanje: Sv. Petar kaže da je u Božjim očima jedan dan i jedna godina i 1000 godina nema neke velike razlike. Tako u našem životu. Ako smo blagoslovljeni, ako u srcu imamo mir, onda nam nije toliko bitno je 2017., nije bitno jesmo li stari ili mladi. Ono što je temeljno jest je li Bog u našem životu. Ono što je temeljeno je li Božji blagoslov nad nama, ono što je temeljeno jest jesmo li dar jedni drugima. U Evanđelju vidimo Ivana Krstitelja koji u poniznosti govori o Isusu. Biti ponizan znači prihvatiti svoje mjesto. Prihvatiti da smo uz sve darove koje imamo i koje nam je Bog dao, grešni, slabi, ranjivi, ljudska bića, potrebni Božje ljubavi, Božje nježnosti, Božjeg milosrđa, potrebni praštanja, potrebni ozdravljenja. Evo za tu poniznost ćemo danas moliti da možemo pred Boga doći onakvi kakvi jesmo, ali kao ljubljena Božja djeca. Ljubljeno dijete može biti malo i zaprljano, još uvijek je ljubljeno. Može biti povrijeđeno i ranjeno. Tada je još više ljubljeno dijete. Molit ćemo za taj duh sinovstva, da možemo biti da možemo biti ljubljena Božja djeca, ljubljeni Božji sinovi i ljubljene Božje kćeri, da u poniznosti možemo pred Bog stati onakvi kakvi jesmo u sigurnosti da nas Bog ljubi i da je išao i da ide i da će ići ispred nas na putu našeg života. U tome neka nam Bog pomogne. Amen
(Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, 2. nedjelja došašća, B

London, 29. travnja 2018.
Četvrta je vazmena nedjelja. U vremenu smo izloženosti stresu. More nas brige. Stalno smo u žurbi. Pod pritiskom smo. Umaramo se birajući. Ugrožena nam je privatnost. Gušimo se u raznolikosti. Bojimo se budućnosti. Isus Krist i snaga Njegova Uskrsnuća je rješenje za sve naše probleme.  Snaga Isusova uskrsnuća mijenja našu stvarnost. U prvom čitanju vidimo kako je snaga Isusova Uskrsnuća od Savla napravila Pavla. U drugom čitanju nas na činjenja dobra ohrabruje sv. Ivan riječima kako je Bog veći od našega srca i kako zna sve. Nije najvažnije slijediti svoje srce, nego tražiti Božju volju u svome životu, a onda će Bog ispuniti želje tvoga srca, i dati i više nego što možeš zamisliti. Božje zapovijedi su siguran put. U Evanđelju nam je Isus govorio kako smo mi mladice, a on trs, dok je Njegov i naš Otac vinogradar koji nas obrezuje kako bi bili rodni. Bog nas obrezuje i kroz događaje našega života i naše osobne povijesti. Ostajanjem u ljubavi ulazi se u rodnost. Ljubimo li jedni druge, dajemo život jedni za druge. (Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, 5. vazmena nedjelja, B

London, 18. studenoga 2018.
Trideset i treća je nedjelja kroz godinu. Prvo čitanje govori o Mihaelu, knezu velikome koji štiti Božje izabranike. On je vođa pobjedničke vojske. I mi smo pozvani biti u njoj. Za života nam je truditi se činiti dobro. Zlo izgleda moćno. Na kraju će ipak biti poraženo. Isus Krist je Gospodin. On je pobijedio smrt. On je zgazio vraga. Živimo u vremenu u kojem se vragu olako otvaraju vrata i prozori.  Možemo se zaštititi plaštem Marijinim, Krvlju Isusovom, Imenom Isusovim.  Zlo nema vlast nad nama. Onaj tko je primio duh Isusa Krista nema se čega bojati. Kada svjedočimo ono što je Bog učinio u našem životu našim bližnjima Bog čini da svijetlimo. Drugo čitanje iz poslanice Hebrejima govori o Isusovoj žrtvi za nas. On je prolio svoju krv. Za mene i tebe. Na križu. Zahvaljujući njegovoj pobjedi ne idemo ni u smrt ni u pakao. On je raširio ruke. Uzo nas je u zagrljaj. Stavio u svoje srce. Možemo biti zaštićeni Njegovom krvlju. U Evanđelju smo upozoreni kako dolazi vrijeme u kojem će sve oko nas proći. Ostaje samo Bog.  Na kraju će jedino biti važno stanje u Božjoj knjizi. Božja riječ veli da ne tražimo život gdje ga nema. Život je u Bogu. Zato je važno Boga unijete u sve što radimo u životu. Bog nas je pozvao u život. Ponekad roditelji slučajno postaju roditelji, ali nikada dijete nije slučajno došlo na svijet. Roditelji mogu ponekad podbaciti. Bog ne podbacuje nikada. Bog nas je iz ljubavi pozvao u život. On računa na nas. Moliti nam je da Isus Uskrsnuli stane između nas i svih oko nas i svega oko nas, kako b živjeli u miru, radosti i zahvalnosti. (Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, 33. nedjelja kroz godinu,  B

London, 10. studenoga 2019.
Bog daruje slobodno i radosno srce. Radost kršćanina ne ovisi o okolnostima, nego o odnosu sa živim Bogom. Gledati nam je u Boga i malo po malo ići prema njemu. Prvo nam je čitanje donijelo sedmoricu braće i majku koji i u najtežim okolnostima vjeruju u život vječni. Bol prolazi. Muka prolazi. Bog ostaje. U bilo kojoj žalosti bio, možeš se i moraš pokrenuti. U drugom čitanju sv. Pavao moli da nas Bog oslobodi zlih i nezgodnih ljudi. Ranjenost nije izlika za ranjavanje svih oko sebe. Iz rana se izlazi praštanjem. Iz rana se izlazi služenjem drugima.  Oprostiti znači pustiti Boga u svoje rane. On čini da otrov izlazi iz naših rana. Naš Bog nije Bog crnila. On je Bog svjetla. Isus Krist je uskrsnuo. Molimo se za naše pokojne jer gledamo u Isusovo uskrsnuće. Mi vjerujemo u život vječni. Na zemlji smo na proputovanju. U Evanđelju Isus napominje da ne posjedujemo jedni druge. Na nebo se ide s neumrlom dušom. Dobrom koji smo činili za života. Božjim očima nam je gledati jedne druge. 
Gospodine, zaštiti nas od zla i od zlih i nezgodnih ljudi. Blagoslovi naše obitelji. Ti stani između muža i žene, žene i muža. Daruj im novi početak. Novo proljeće. Kako bi s novom snagom poštivali i služili jedni drugima. Novim žarom i novom radošću. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, 32. nedjelja kroz godinu, C

London, 17. studenoga 2019.
Molimo se za žrtve Domovinskog rata. Spominjemo se pokojnih, razaranja u prostoru, ali i ljudskim srcima. Molimo da nas Bog blagoslovi i  oslobodi od otrova gorčine. 
Prvo čitanje iz proroka Malahije govori o strahotama rata ali i Božjoj zraci koja donosi zdravlje. Tama i smrt nemaju zadnju riječ. Kršćanstvo te tjera naprijed da iziđeš iz tame u svjetlo, iz smrti u život, iz sebičnosti u darivanje. Isus je sunce pravde. On donosi zdravlje. Psalam nas je podsjetio da je Božja uvijek zadnja. Bog je gospodar oluja. On upravlja svemirom. On traži otvorenost našeg srca. On svaki dan proviđa. To nam daje nadu da će se brinuti za nas i u budućnosti. U drugom čitanju sv. Pavao govori o dostojanstvu i potrebi rada. Poziv je to da budemo vrijedi, ali i da se odmaramo i dajemo slavu Bogu. U Evanđelju smo vidjeli kako nas je Isus upozorio na teške događaje ali i zagarantirao svoju blizinu. Bog je zainteresiran za nas. On ne želi našu patnju. Patnja najčešće dolazi od ljudi koji su zloupotrijebili slobodu. Bog se prigiba k nama. Dolazi nam u pomoć. Isus Krist je bio nevin. On je nevin umro za nas. On je ušao u logore. Bio u Vukovaru, Škabrnji i drugim mjestima stradanja u Domovinskom ratu. Molimo se za hrvatski narod, ali i za sve druge narode.  Božje srce je široko. U njemu ima mjesta za nas, ali i za druge. Molimo posebno za one koji traže tjelesne ostatke svojih milih i dragih, da ih Gospodin utješi i otvori im puteve kako bi svoje mile i drage mogli pokopati. 
Gospodine, molimo Te za zraku Tvoga svjetla, kako bi svjetlo Tvoga uskrsnuća taklo sve one koji su u trpljenju, kako bi došli do Tebe koji si svjetlo. Molimo Te za naše pokojne, molimo Te za naše branitelje,  molimo Te za naš narod. Oslobodi nas od duha gorčine, kako nas ne bi prevarilo zlo. Molimo Tvoj blagoslov za naš narod, domovinu i cijeli svijet! (Fra Ljubomir Šimunović)

London, 12. siječnja 2020.
Slavimo Krštenje Gospodinovo. Na kraju smo božićnog vremena. Prigoda je to da se okupamo u Božjoj ljubavi, kako bi se oprali i vratili u život. I mi možemo biti u požaru života i potrebna nam je kiša Božje ljubavi da bi nas vratila u život. Nemaš život u svojoj ruci. Tvoj život je u Božjoj ruci. Ništa nije naše. Sve je Božji dar. Poziv je to na obraćenje i zahvalnost Bogu. Prvo čitanje govori o Božjoj vjernosti. Poziv je to na ulazak u poniznost i blagoslovljenost bivanja Božjim slugama, izabranicima, miljenicima. Bog ne gasi malo svjetlo, nego ga vraća u život. Bog nas ljubi. Stalo mu je do nas. Poslanje kršćanina je u tome da onome koji je u tami donese svjetlo. Onoga koji je u tamnici izvede na slobodu. I u tamnici možeš zaželjeti slobodu i moliti se za slobodu.  Ima netko tko može zidove srušiti a vrata otvoriti, a to je Isus Krist. On je kako kaže drugo čitanje prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao. Prolaziš li kroz život oslonjen na Boga, sigurno stižeš na odredište. U Evanđelju vidimo Isusa koji se daje krstiti kod Ivana. I nama je potrebna poniznost. Izlazak iz idolopoklonstva klanjanja sebi samome. 
Gospodine, obrati nas. Sebi nas vrati. Operi nas. Očisti i oslobodi od svakog zla. Ozdravi nas. Gospodine. Pomozi nam da gorimo od ljubavi. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, Krštenje Gospodinovo, A

London, 26. kolovoza 2020. 
Srijeda je 21. tjedna kroz godinu. Bog je ljubav. Bog ljubi Tebe i mene. Njegova ljubav ne ovisi o našim trenutnim stanjima i raspoloženjima. Bog nas oslobađa od straha. Božja riječ rasvjetljava naše postojanje. Sveti Pavao u Drugoj poslanici Solunjanima poziva da se klonimo svake neurednosti koja je znak lijenosti. Pozvani smo moliti i raditi. Molitva nam pomaže kako nas rad ne bi smrvio, a rad nam pomaže kako bi nam molitva bila ljekovita. Duša nam je žedna Boga živoga. Potrebni smo mira. Mir daje Bog. Psalmist nas poziva da se Gospodina bojimo i njegovim hodimo stazama kako bismo uživali plod svojih ruku i kako bi nam bilo dobro. Boga se bojati znači hodati u njegovoj blizini i truditi se da je ne izgubimo. Strah Božje je početak mudrosti. On uvodi u blagoslovljenost. U Evanđelju susrećemo Isusa koji oštro proziva pismoznance i farizeje nazivajući ih licemjerima i uspoređujući s obijeljenim grobovima. Strah Božji nas čuva od grijeha. Strah od ljudi čini da postajemo licemjeri. Loši glumci u životnoj tragediji koja je u dnu komedija. Isus je uskrsnuo. On je pobijedio smrt. Svjetlo njegova uskrsnuća raspršuje tamu i noć. On oslobađa od straha. On neka nas oslobodi straha od ljudi i potrebe da se svidimo svima. Onaj tko je u Božjoj blizini slobodan je od svakog straha, pa i straha od ljudi.  
Gospodine Isuse, hvala Ti što nas oslobađaš straha od smrti. Pomozi nam da se ne bojimo ljudi. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)

Fra Ljubomir Šimunović, Srijeda 21. tjedna kroz godinu, A

London, 27. rujna 2020.  
Dvadeset i šesta je nedjelja kroz godinu. Isus je pobijedio smrt. On dolazi u našu smrt, otuđenje, strah i poziva nas da uđemo u njegovu pobjedu. U vremenu smo različitih pandemija i otuđenja. Isus ruši zidove. On gradi mostove. Ezekiel nas podsjeća da krivo činimo kada Boga sudimo. Pozvani smo svoje putove preispitivati. Kao što nam liječnik uvidom u krvnu sliku daje korisne smjernice tako nam i Božja riječ dolazi u pomoć kako bi preispitali svoje putove. Pozvani smo Bogu se okrenuti tražeći Božju zaštitu, utjehu, milosrđe, oslobođenje, ozdravljenje i Božji blagoslov u svemu što činimo. Psalmist moli da mu Gospodin pokaže svoje putove i spomene se svoje nježnosti i ljubavi svoje dovijeka. Molitva je razgovor s Bogom. Pred njega izlijevamo svoja srca jer je on ljubav, nježnost i milosrđe. U Poslanici Filipljanima sv. Pavao poziva na utjehu, radost, ohrabrenje i zajedništvo. Možeš se ugušiti u gorčini svojih rana ali i pustiti da te Gospodin ozdravi kako bi postao lijek i liječio sve oko sebe jer te je Bog izliječio. To se ne događa bez naše suradnje. Isus je naše patnje i muke uzeo na sebe kako bi nam postao lijek. To je i naš put. Liječeći druge i sami ulazimo u ozdravljenje. U Evanđelju Isus govori o slatkorječivom bratu koji ne sluša i onom koji se buni a ipak posluša. U Kraljevstvo Božje će ući samo oni koji otvore svoje srce. Gospodin čisti od licemjerja. Nismo nebeske zvijezde. Prije smo biseri u blatu. Samo nas Bog može oprati. Isus nam se prigiba pri svakoj sv. misi. Ona nas vadi iz blata, pere i oslobađa. 
Gospodine Isuse, molimo te da nam promijeniš srce. Izvadi nam srce od kamena. Daruj nam srce od mesa, srce sućutno, milosrdno i velikodušno, srce po svome srcu. Amen! (Fra Ljubomir Šimunović)

Hrvatska Katolička Misija London

Pinned to spotlight

Popular tracks