Ronggeng Dukuh Paruk

Komo je roman u kojem pripovijedanje teče polagano i u kojem se u fabularnom smislu ne događa puno - jedan se pisac koji trenutno ne piše našao u sredini koja nije njegova, u idiličnom kraju tako različitom od Beograda iz kojega je stigao, tu susreće neke ljude, pije, šeta prirodom, planinari, konverzira koliko je potrebno, i to je uglavnom sve. No, taj minimalizam s kojim se opisuje svakodnevica, nonšalancija s kojom se usput dodiruju razne teme i međuljudski odnosi, doista su rijetko uspjeli, do te mjere da čitatelja ne ostavljaju na miru dok se ne dočepa zadnje stranice." (Jagna Pogačnik)

Komo

Ovih „sedam poglavlja jedne zajedničke povesti“ kako to i sam autor naznačava u podnaslovu, spada u vrhunske domete srpske i jugoslovenske književnosti. Ta antologijska knjiga o neuništivosti i cikličnosti zla kao i o večnoj ljudskoj potrebi za njim, pored toga što je najzaslužnija za Kišov svetski uspeh, istovremeno mu je donela i različite napade i optužbe kod kuće. Ali, odavno znamo: Nemo propheta in patria. Što se nas tiče, ponosni smo što je upravo Kišova Grobnica za Borisa Davidoviča ujedno i premijerna Reflektorova audio-knjiga. Izuzetno sugestivno čita je legendarni Predrag Miki Manojlović.

Grobnica za Borisa Davidovica

Ovaj kratki roman objavljen 1994. godine potresno je svedočanstvo o pokušaju života u Beogradu u jesen 1991. godine, u vreme dok bukti rat na slavonskom frontu a kod kuće talas mobilizacije odnosi poznate drage ljude. Neke od njih - u nepovrat. Knjigu čita sjajni Nikola Đuričko koji na vrhunski način dočarava sav njen humor i svu tragediju.


U potpalublju

Ustrajni obnovitelj žanra satirične i parodijske poezije, bivši Feralovac Predrag Lucić, nema milosti! Na oštrici njegova zaigrana pjesničkoga pera našli su se gotovo svi hrvatski političari, gospodari naših sudbina u posljednja dva desetljeća, kao i najmoćniji vladari svijeta, od Busha do Putina. Čak i papa! Nema svetinje u koju Lucić neće dirnuti... Uvijek na strani pameti i humanosti, a protiv gluposti i bahatosti, Lucić je ludizmom nadaren, zafrkant uz kojega se smijati moramo, makar i gorko. (Mirjana Jurišić)

Filter Jugoslavija

Niko, međutim, ne govori o zmajologiji, jednoj nadasve poučnoj disciplini. Ovaj propust treba što pre nadoknaditi. Potrebno je zbog toga napraviti prvi spisak zmajologijskih radnji: penjanje na stolicu da se bude veći, brodarenje na vezanom čamcu na kome možeš da se otkotrljaš do Azije i Afrike a da ipak stigneš kući na ručak, čelovljenje – dubljenje na temenu, krojenje iz srede – kaputske i druge, zalivanje sata mlekom, pravljenje čizme od šešira, brojenje leptirovih nogu, điskanje na doratu sa sve četiri krute na kojima takođe može se krenuti na daleke pute. Ali, to nije sve. Postoje još čudnije, i nemogućnije stvari. Postoji jedan ludi zec, najbrži na svetu, čije je telo brže od glave, i ona drugi, zeka iz jendeka, koga love olovkom po svesci. Sve te divotne stvarčice dešavaju se u kraljevini Laždi Paždi, u koju sada možete slobodno ući. U njoj je sve sasvim luckasto i neobično, ništa od toga nećete naći u velikim logijama iz kojih učite biologiju, geologiju, psihologiju, i tako dalje. Šta se tamo radi? Tamo jeleni imaju krila, lutke se bave šnajderajom, hleb se strmoglavljuje s neba, mleko teče Savom, Dunav krčka kao alaska čorba, čovek zreo seda na drvenog hata pa se klimata, stari deka pio mleka pa zavijen u jastučak prespavao ručak, stara baka spremna mesto đaka polazi u školu, pužić pušta rogove pa čeka obećane volove.


Čupoglavac iz kutije

Sahib

Kandže

Odlomak iz audio knjige Vedrane Rudan DABOGDA TE MAJKA RODILA, čita Branka Petrić.
U romanu "DABOGDA TE MAJKA RODILA" Vedrana Rudan nastavlja s misijom podrobnog skandalizovanja hrvatske (i ne samo hrvatske!) javnosti. Ova autorka specifičnog dara da neprestano uznemiruje duhove sistematski se bavi preispitivanjem svega što nam se čini nedodirljivim i svetim. A ima li ičeg nedodirljivijeg, ima li, zaista, ičeg svetijeg, ima li, može li uopšte biti većeg tabua od glorifikovane figure Majke? 
Protagonistkinja ove knjige, svojevrsni autoričin alter-ego, žena je koja živi u srećnom braku, vodi uspešan posao, ima kćerku koju voli i koja tu njenu ljubav iskreno uzvraća. Dakle, reč je o zreloj osobi čija je realnost stabilna, mirna i ugodna, ali koja ipak, i u šezdesetoj godini, nije u stanju da razreši osnovnu dilemu i pitanje koje je prati tokom celog njenog odrastanja i života. Miris oca-silovatelja dobro joj je poznat – on zaudara na beli luk i belo vino – ali koji je to, dovraga, miris majke? Miris hladne, neangažovane majke koju protagonistkinja i voli i mrzi istovremeno, i koja svoje poslednje dane provodi u skupom staračkom domu, izbezumljujući i porodicu i osoblje neprestanim žalbama na "fantomske" bolove u kostima?
Odgovor na ovo neobično, bolno pitanje i sâm je neobičan. 
Pa i bolan.
Sjajna interpretacija Branke Petrić samo dodatno pojačava intenzivan utisak koji ova knjiga ostavlja na čitaoca, a u ovom slučaju - slušaoca.


RReflektor

Popular tracks